Novosti

Želimir Zrnić, autor i voditelj emisije Technozona Želimir Zrnić, autor i voditelj emisije Technozona

Objavljeno: 10.04.2011 u 18:42
Autor: RedHead

Technozona, emisija koja se emituje na trećem programu banjalučkog Big radija, ove godine puni 15 godina. Ni manje ni više!

O emisiji, elektronskoj muzici i sceni, njenim usponima i padovima, razgovarali smo sa autorom i voditeljem ovog svojevrsnog bastiona elektronske muzike kod nas – Želimirom Zrnićem.

Kad i kako je nastala Technozona?

 

Technozona je nastala negdje polovinom ljeta 1996. godine. Kao redovni slušalac, često sam se javljao u program radija Big i jednom prilikom pitao kako to da nemaju ni jednu emisiju posvećenu elektronskoj muzici.

Poslije nekoliko mjeseci pozvali su me i pitali hoću li ja da se pobrinem za takvu jednu priču. Inače, ja sam u to vrijeme bio srednjoškolac i nisam imao nikakvog radijskog iskustva. U početku, termin emisije je bio utorkom u dva ili tri sata popodne... A vodite računa da je te godine broj BPM-ova u prosječnoj pjesmi bio mnogo veći nego danas... Tada je bio rave, hard trance... mnogo brža muzika.

Poslije par mjeseci probnog perioda, kada su na radiju odlučili da me zadrže, tražili smo neki prikladniji termin... Mislili smo da to bude petak, ali pošto ljudi tada izlaze, nije to zvučalo kao dobra ideja... Izabrali smo ponedjeljak, i taj termin se održao punih 15 godina.

Pri tome, moram da naglasim, da se „techno“ u nazivu emisije ne odnosi samo na konkretan pravac, već na sve vrste elektronske muzike.

Svakog ponedjeljka od 20 sati pa do ponoći možete čuti nova izdanja, top listu, miks i mnoštvo informacija.

 

Koje su, po tvom mišljenju, najveće promjene koje je elektronska muzika pretrpjela za ovih deceniju i po?

Jedan dio muzike postao je mainstream, pa se, logično, povećao i broj ljudi koji je slušaju. Samim tim, došlo je i do komercijalizacije cijele priče, pa su određene izdavačke kuće, promoterske agencije vidjele svoj interes...

Desilo se i to da su počeli da se prave projekti kojima je najvažniji cilj profit, ne muzika, ne umjetnost, ne zadovoljstvo, ne kreativna glad – samo novac.

Naravno, toga je bilo i ranije, i u drugim vrstama muzike, ali ne u ovoj mjeri kao danas, što je šteta za jednu potpuno novu vrstu umjetnosti koja je nastala potpuno stihijski, nekontrolisano od velikih centara muzičke industrije i iz čistog zadovoljstva. I danas, elektronska muzika je jedan paralelni svijet, koji stvarno poznaje samo određeni broj ljudi, ali većina ne zna za svu njenu širinu, raznovrsnost i bogatstvo.

 

Šta slušaš mimo emisije?

Nisam ograničen samo na elektronsku muziku, i zahvaljujući diskografskim kućama koje su se uvijek bavile nešto eksperimentalnijim zvukom, kao što su Ninja Tune i Warp Records, postepeno sam otkrivao i indie scenu, koja takođe živi nezavisno od mainstream komercijalnih tokova.

U principu, slušajući mnogobrojne DJ setove stekao sam naviku da slušam muziku koju ne poznajem i da tako otkrivam nove muzičke izraze, potpuno neopterećen žanrovskim klasifikacijama. Žao mi je kad su neki ljudi isključivi i kada u startu otpišu nešto što ne poznaju, ne osjete i kažu: „Ne volim ja to“. Ne možeš da znaš voliš li nešto, ako se nisi oslobodio svih predrasuda, kao što je ona da je elektronska muzika bezosjećajna i muzika za robote.

 

Šta misliš zašto je nastala elektronska muzika? Iz pobune, revolucije, za potrebe gay klubova...?

Prvo je nastao house. Neki kažu od riječi warehouse, odnosno skladište, gdje su se dešavali prvi partiji. Međutim, meni je mnogo logičnija teorija da se naziv house odnosi na kuću, odnosno kućni studio, gdje je producirana prva muzika, za koju nije bilo mjesta tada u pravim muzičkim studijima.

A činjenica da je ova vrsta muzike bila dostupna za stvaranje svima koji su imali minimum opreme je, po meni, dovela do demokratizacije muzičkih ideja što je imalo velikog uticaja na sve muzičke pravce.

Naravno, kad se nešto stvori, onda se nađu i konzumenti, koji osjećaju, kojima se dopada ta tvorevina i koji prepoznaju kvalitet. Ne mislim da je muzika nastala za potrebe partija, već obrnuto... Ali, eto nas kod stare dileme o kokoši i jajetu (smijeh). Ipak, mislim da je muzika bila ta koja je stvorila scenu, konzumente i žurke.

 

Ko su danas najuticajniji ljudi na svjetskoj sceni?

Ljudi koji su pokrenuli cijelu stvar, iz Čikaga, Detroita, Njemačke, Mančestera, i dalje su tu. Ne u onoj mjeri kao ranije, naravno, ali živi su i stvaraju i jako su uticajni. Kevin Saunderson, Juan Atkins i Derrick May, Mike Banks, pa i John Acquaviva i Richie Hawtin... Sven Vath, Laurent Garnier (koji me i danas fascinira, što zbog činjenice da je bio resident DJ u mančesterskom klubu Haçienda još u vrijeme kada je house tek rođen... I kada pogledate gdje je sve bio, šta je sve napravio, a koliko je ostao normalan, prizeman i genijalan i dan-danas).

 

Kakvo je stanje na domaćoj sceni danas?

Čini mi se da je zlatno doba elektronike u Banjaluci bilo negdje krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih. Naravno, to je moj subjektivni osjećaj i mišljenje zasnovano na žurkama na kojima sam se ja najbolje osjećao i provodio.

Možda zato što tada zakoni o narušavanju javnog reda i mira nisu bili tako strogi, i bilo je mnogo techno žurki pod otvorenim nebom. Nije bilo toliko razmišljanja o žurkama kao biznisu. Vlasnici klubova, dileri narkotika... Sve su to stvari koje su polako ubijale entuzijazam.

Tad, devedesetih, žurke su se organizovale sa elementarnom opremom, najvažniji je bio zvuk. U današnjim klubovima je previše rasvjete, i to naročito statične rasvjete, što mi se nikako ne sviđa. Činjenica da su danas žurke presvijetle – mene odbija. Nekad nije bilo svjetla, muzika je bila najvažnija. Po meni, par skenera, mašina za dim i stroboskop su sasvim dovoljni za odličnu žurku.

Čini mi se da je vrhunac ovdašnjeg rejva bio kada je u BL došao Boy George. Još malo poslije te žurke potrajao je taj dobri period, kada je počelo da dolazi mnogo ljudi, vladao je entuzijazam, dešavalo se da i po tri žurke u jednoj sedmici budu i sve tri odlično prođu... I onda je došlo do pada. Što zbog dozvola za organizaciju nečega, koje je skoro nemoguće dobiti, što zbog gomile drugih stvari. Postalo je praksa da vam policija i u 1 sat poslije ponoći dođe i naredi da ugasite muziku i prekinete žurku...

Priznajem da je prije desetak godina Technozona mnogo više promovisala lokalna dešavanja, ali se postepeno vratila na početnu ideju edukacije slušalaca i praćenja svjetskih techno kretanja. Šteta je što nisam imao priliku da tako često promovišem domaću produkciju elektronske muzike. Zašto? Prosto jer nisam naletio na nešto mnogo interesantno i ne mislim da nam je ta scena bogata, ali svakako da ima ljudi koji zaslužuju apsolutno poštovanje, poput Mladena i Siniše iz Urban Beata. Tu je i ekipa iz Brčkog okupljena pod etiketom Kaseta Music, Miloš Pavlović iz Prijedora koji je jako produktivan... I Alen Milivojević iz Mostara mi je zapao za uho...

 

Za kraj, nabroj nam nekoliko pjesama koje ćeš uvijek moći da slušaš, bez obzira na to koliko su stare ?

Elektronska muzika je za relativno kratko vrijeme svog postojanja stvorila nevjerovatnu količinu kvalitetne muzike, i jako je teško nabrojati samo nekoliko naslova, ali recimo jedan od njih je sigurno deep house klasik Can You Feel It iz 1986. godine projekta Mr. Fingers, i to instrumentalna verzija. To je singl koji zbog svoje univerzalnosti prelazi sve granice i jednostavno ostaje za sva vremena.

Da spomenem još neke: Future Sound Of London - Papua New Guinea, Emmanuel Top - Stress, Dave Clarke - Before I Was So Rudely Interrupted, Joris Voorn - Incident, Omar-S - Psychotic Photosynthesis...

U posljednje vrijeme jako mi se dopala produkcija čovjeka koji se zove René Pawlowitz, koji ima nekoliko pseudonima i radi jako kvalitetnu muziku, najčešće pod imenom Shed.

Razgovarala: Vesna Kerkez


1 2 3 4 5

  • Ostavite komentar

Učitavam...